Ni socijalizma ni demokratije

Nije problem što nas lažu. To im je i posao. Problem je što lažemo sami sebe.

Koliko puta ste čuli da ljudi trenutni sistem, koji je došao posle socijalizma, nazovu demokratijom? Kažu „bolje nam je bilo u socijalizmu nego sad u demokratiji“. Naravno da jeste bilo bolje, to više retko ko i dovodi u pitanje, ali da vidimo šta tu našu famoznu demokratiju čini demokratskom.

Verovatno bi nam prvo rekli da su to izbori. U redu, jeste. Svake četiri, odnosno pet godina imamo parlamentarne, odnosno predsedničke izbore. To jest, ako neka Vlada uspe da „izgura“ pune četiri godine, a mnoge nisu. I, dođu izbori, predizborne reklame i bilobordi svuda, poznata lica političara nam sa ekrana govore šta je u stvari dobro za nas, kao da oni znaju bolje, kampanja se zahukta, postaje sve nepodnošljivije i u tom nekom periodu i stignu ti izbori i bude gotovo. Šta se sledeće desi? Pa, prebroje se glasovi prvo, razume se. Odmah posle toga političari krenu da prave svoje zakulisne dogovore i koalicije. Određuju se ministri, direktori javnih preduzeća (onih koja nisu sasvim rasprodata i upropašćena), savetnici, pomoćnici, kancelari i još ko zna koliko njih. Ali narod nije glup. Narod i ne misli da se tu stvarno biraju ljudi koji su najbolji za te poslove. Narodu je jasno da je u pitanju ništa drugo do raspodela plena. Da, plena.

Možda samo ja to nisam lepo razumeo ali ja tu ne vidim mnogo demokratije. Vidim da su nas lagali. Umesto da posle izbora (bilo kojih, ne samo poslednjih) dobijemo neke sposobne i vredne ljude na ključnim mestima mi dobijemo šarlatane i lopove. I onda nam kažu: sami ste ih birali!

Problem je što ih nismo sami birali. Ili, u najmanju ruku, što je izbor od početka bio loš. Svaki put su t to skoro isključivo isti ljudi koji u  nekim foteljama sede već par decenija. Par decenija. Gde je tu demokratija? Pa valjda demokratija podrazumeva to da se vlast menja, da dolaze nova lica, mladi, sposobni. Jednom rečju – bolji od prethodnika. Šta mi dobijamo? Iste te prethodnike, samo drugačije raspodeljene. Neko ko je bio ministar u jednom resoru će preći u drugi. Jedan direktor javnog preduzeća će biti smenjen i stavljen na neku drugu poziciju, na neku drugu fotelju, i nastaviti da živi lepo – sve na naš račun. Vrh političke garniture Srbije je ostao manje-više nepromenjen od 2000. naovamo. Pa i od ranije. A ako je vrh isti šta nam vredi što neki manje bitni ljudi rotiraju fotelje?

A zašto je to tako? Pa, u Srbiji je potrebno nekoliko desetina hiljada evra da bi se sa pravne strane osnovala stranka i izašlo na izbore. Ko ima toliki novac? A ko tek ima toliki novac, a da ga se pošteno dokopao? Nije samo u tome problem, naravno. Sve i kad to ne bi koštalo toliko ostaju nam problemi medija. Mediji kreiraju javno mnjenje. Kapitalistički mediji rade na profit, to im je gorivo. Naši veći mediji su skoro po pravilu vezani za ovu ili onu političku stranku ili za političare lično. Rade to jer vrlo dobro znaju da u Srbiji novac može zaraditi samo onaj koji ima prijatelje u vlasti. Oni koji kreiraju naše javno mnjenje su se još odavno prodali. Tako funkcioniše taj začarani krug: oko onih koji imaju moć se okupljaju oni kojima je za svoje bogaćenje i uspeh potrebno da su sa moćnicima u dobrim odnosima. Tako oni koji su na vlasti ostaju na vlasti.

Prosta je činjenica da je u svakom kapitalističkom društvu korupcija neizbežna. Nije uvek vidljiva, negde je ima više, negde manje, ali ne postoji kapitalističko društvo koje nema probleme sa korupcijom. Zato što je sam sistem tako ustrojen, zato što je isplativije ne igrati po pravilima.

Dakle, nije problem što nas lažu i govore nam da živimo u demokratskom društvu. Oni tako ostaju na vlasti, i to ne samo da ostaju na vlasti, nego nas i ubeđuju da smo ih mi izabrali da je to bila naša želja.  To im je i posao, od toga žive. Ali vreme je da prestanemo da lažemo sebe i shvatimo da demokratija ne znači samo pravo da se jednom u četiri ili pet godina zaokruži jedno od ponuđenih i poznatih imena na papiru i taj papir ubaci u kutiju. Ako je sve što dobijamo rotacija fotelja onda u pitanju nije demokratija već – prevara.

Drug Komesar,

Beograd, Srbija

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*